SANJA SAGASTA Spirale – Pregršt laži

„Spirale“ se mogu odrediti kao linije koje se vrte, obilaze oko neke točke beskrajno puta, koje su savijene i uvrnute i koje se kao takve protežu u beskraj. Struktura zbirke kao da evocira Danteovu Božanstvenu komediju, ali obrće njezin trojni redoslijed: počinje s Rajem, nakon kojega slijedi Čistilište, a zatim Pakao.

Sukladno ideji spiralnosti uveden je i četvrti dio, “karika koja nedostaje”. Ona izvrće linearni spjev usmjeren prema veličanstveno obasjanim rajskim širinama kao vrhuncu (čovjekovih) težnji, ali ga i pretvara u cikličnu strukturu u beskonačnoj vrtnji, a želju za spoznajom Boga u vječnu potragu ispunjenu teškim epizodama neuspjelih pokušaja pronalazaka. Cikličnost ovdje stoji umjesto linearnosti, pa se autorica priklanja figurama poput Nietzscheova Zaratustre i Hesseova Sidarte, idejama starih Grka umjesto Augustinove ideje o Državi Božjoj i Danteove koncepcije Božanstvene komedije.