NIHAD HASANOVIĆ -O roštilju i raznim smetnjama

Prvi roman Nihada Hasanovića “O roštilju i raznim smetnjama (ili kako rat ne zaboravlja svoje đake)” otvara se i zavodi nas scenom prvomajskog roštiljanja pokraj Une, sasvim običnom i majstorski napisanom scenom iz života ljudi na pragu tridesetih. Priroda je impresivna, meso fino miriše, pije se i zeza – neki pritom i pretjeruju – sve je baš onako kako treba biti i vrijeme je, po svemu sudeći, u smislu povijesnom i meteorološkom, čovjeku sklono.

No likovi, u prvom redu Šefik, Selver i Mirela, počinju se razvijati i otkrivati u svoj svojoj, nedavnim ratom i poslijeratnim životom, izrovanoj nježnosti, otkrivaju naprsline koje iz podzemlja psihe rastu i pretvaraju se u rasjede. Normalno se pokazuje kao teško održiv ideal, a banalan liječnički propust i jedna smrt kao da su otponac koji budi strašila što čuče u lubanji. Pokazuje se da ništa nije gotovo, da je život proces koji truje, da su se, primjerice, zlostavljanja koja je Selver proživio u mrklom ratnom Mrkonjić Gradu samo pritajila u njemu, da Šefik nakon mnogih lutanja i traženja pokušava riješiti svoju muku tako da preuzima novi identitet pa mijenja ime, dok Mirelu snalaze napadaji panike.