MARIO PUZO: OBITELJ

Dok je crna smrt harala Europom, pokosivši polovicu stanovništva, mnogi građani su u očaju odvratili pogled s neba na Zemlju. U nastojanju da ovladaju tvarnim svijetom, oni filozofski nastrojeni pokušavali su razotkriti tajne postojanja i odgonetnuti velike misterije Života, dok su se siromašni samo nadali nekako svladati svoje patnje. I tako je Bog pao na Zemlju kao Čovjek, a kruta vjerska doktrina srednjega vijeka izgubila svoju moć, otvorivši put proučavanju velikih antičkih civilizacija Rima, Grčke i Egipta. Kako je jenjavala žeđ za križarskim pohodima, tako su se preporodili junaci Olimpa i nanovo vodile olimpijske bitke. Čovjek je suprotstavio svoj um srcu, koje je pripadalo Bogu i Razum je prevladao. Bilo je to vrijeme velikih postignuća na poljima filozofije, umjetnosti, medicine, glazbe. Kultura je evala s velikom pompom i ceremonijom, ali i to je imalo svoju cijenu. Stari zakoni su prestali važiti, prije no što su stvoreni novi. Prijelaz sa stroge vjere u riječ Božju i vječno spasenje, na veličanje Čovjeka i vjeru u nagradu u materijalnome svijetu, zvan humanizam, bio je zapravo vrlo teška tranzicija. Tada Rim nije bio Sveti grad, već mjesto u kojemu je vladalo bezakonje. Na ulicama su pljačkani građani, prevaljivano im je u kuće, prostitucija je bilo vrlo raširena, a svaki je tjedan bilo ubijeno na stotine ljudi.