“Pjevač tanga” fantazmagorični je roman argentinskog pisca Tomása Eloya Martíneza, smješten u suvremeni Buenos Aires. Glavni junak američki je doktorand, Bruno Cadogan, koji u višemjesečnom boravku u Buenos Airesu traži građu za radnju o povijesti tanga.
U maniri metapovijesnog romana, u kojem se spajaju fikcija i činjenice, Martínez stvara sliku jednog ujedno stvarnog i imaginarnog grada. Bruno, naime, istražuje povijest tako da prepoznaje njezine otiske u stvarnosti; on luta gradom prateći stope koje su Buenos Airesu utisnule velike književne i intelektualne figure, poput ključnog Borgesa, kao i tragove totalitarističkih režima.
Igrom slučaja, boravi u pansionu u kojem se odigrava radnja Borgesove slavne priče Aleph, i taj spoj stvarnog i nestvarnog obilježava grad u cjelini. Pokušavajući čuti uživo najstarijeg pjevača tanga, Juana Martela, koji nije nikada snimljen i uvijek pjeva nenajavljeno na drugim mjestima, slijedeći njegove putanje, Cadogan upoznaje tajni Buenos Aires, onaj koji poznaju samo pojedinci i nije fiksiran osim u sjećanjima.
