Čitati Christine Angot, to je kao družiti se s prijateljicom kojoj nije dobro, kaže jedna francuska kritičarka. Slušati je kako uporno priča o svemu što joj se dogodilo, ulazeći u detalje koje možda ne bismo htjeli čuti. Slušanje postaje naporno, ona ne odustaje, opsesivno nastavljajući seciranje svoga najintimnijeg života. Rendez-vous je roman o takvoj opsesivnoj priči, u kojoj se zbivanje ljubavi isprepliće s pisanjem o njoj. Takvu prozu književna teorija najčešće naziva autofikcijom, i bez oklijevanja možemo reći da je Christine Angot, s nizom svojih romana, jedno od prvih pera francuske suvremene autofikcionalne proze.
Literarnu slavu i pažnju javnosti Christine Angot stekla je romanom Incest (L’inceste), objavljenim 1999. godine, u kojemu se naslućivala njezina incestuozna veza s ocem. Roman jednostavnog naslova Rendez- -vous, odmah upućuje na ljubavni sastanak, koji i je njegova središnja tema.
No, ovoga puta, riječ je o priči koja ne završava dobro a ne o klasičnom ljubavnom romanu, pa makar i u kodu nesretne ljubavi.
Rendez-vous je poziv na ljubavni sastanak, ali isto tako i poziv na čitateljski sastanak s – dosad hrvatskoj javnosti nepoznatom – suvremenom francuskom spisateljicom. Prijevod s francuskoga potpisuje Ivana Šojat-Kuči.
